Onur iz Turske piše o svom AFS interkulturalnom iskustvu u BiH u školskoj 2014/15. godini.
Ja se zovem Onur. Dolazim iz Aydına u Turskoj. Imam 16 godina i na razmjeni sam u Bosni i Hercegovini.
Želim ispričati kako sam došao u Bosnu. Pohađao sam srednju školu i preko našeg profesora sam čuo za AFS program. Krenuo sam istraživati. Mislio sam da će mi taj program doprinijeti mnogo u životu i odlučio sam učestvovati. Nakon toga roditelji su mi odobrili odlazak na razmjenu. Prošao sam sve razgovore i bio spreman za daleki put.
Kad sam saznao da ću biti daleko od svoje porodice u Turskoj i da ih neću vidjeti jednu školsku godinu, bio sam malo razočaran. Ali ipak nisam odustao, jer sam znao da bih se mogao osamostaliti. U svojoj domaćin porodici sam bio mnogo sretan. Oni su se prema meni ponijeli kao prema vlastitom sinu i toplinu doma sam osjetio u svakom trenutku.
Kad sam tek došao u Bosnu, prisustvovao sam trodnevnom kampu i upoznao se sa učenicima koji su došli iz cijelog svijeta. Nakon tri dana otišli smo u kućama sa domaćin porodicama i moja AFS godina je zvanično počela. Jedan od najvećih izazova je bio jezik. Nisam znao ni bosanski ni engleski jezik. S jedne strane mi je bilo drago šta sam došao u BiH, ali s druge strane nije mi bilo drago jer nisam znao pričati. Svakodnevno sam pokušavao biti bolji i za 4 ili 5 mjeseci počeo sam lako pričati oba jezika. Tome su najviše doprinijeli moji prijatelji iz razreda i profesorica bosanskog jezika, koja me stalno ohrabrivala.
Na kraju, kada sve saberem i oduzmem, ovo je bilo jako dobro iskustvo za mene. Ne samo da sam upoznao novu kulturu, nove ljude i prijatelje, već sam i stekao nešto što je više vrijedno od svog novca svijeta, a to je samostalnost. Sada znam brinuti o sebi i prilagoditi se svakoj novoj situaciji.
Onur iz Turske
Učesnik AFS programa razmjene učenika u Bosni i Hercegovini, 2014/15.
(Fotografija: Onur)