Kako ti je u Bosni?“  Toliko puta sam čula ovo pitanje u prošlih pet mjeseci, a još uvijek mi je teško odgovoriti. Kratak odgovor koji najčešće koristim: “Lijepo, interesantno a ponekad i teško”. Uopšte, ima puno više da se kaže i zato ću sad pokušati dati dobar duži odgovor.

Pitali su me ljudi: „Što ćeš u Bosnu, kad ništa ne znaš o njoj, a najmanje jezik?“ Ali nisam se nikada bojala zbog toga, pošto sam oduvijek bila previše znatiželjna. Tako da me nisu samo pitali, nego u istoj rečenici i dali odgovor. Išla sam da naučim stvari koje nikada ne bih naučila. Na kraju ću dobro upoznati zemlju koja mi je na početku bila apsolutno nova.

Prošlo je već pet mjeseci, znači već pola mog vremena ovdje. Sarajevo za mene nije više samo neki strani grad, sad imam život ovdje. Znam gdje i kako šta naći, a još uvijek mi je interesantno. To je možda i zbog toga što su dijelovi grada toliko drugačiji. Ovo je stvar koja, kako ja mislim, čini Sarajevo jedinstvenim gradom, kog puno volim. Mnogo mi se sviđa Baščaršija. Ona je za mene kao još jedna druga zemlja, ali samo nekoliko stotina metara daleko od našeg stana ovdje.

Nešto što je sad lakše nego na početku je da poslije nekoliko vremena jezik uopšte nije više problem. Ako želim pričati to može i na bosanskom, a još bitnije je da sad razumijem i kad ljudi oko mene razgovaraju (kad ih nije previše; ako je velika grupa još uvijek mi je teško razumjeti, ali ima još dovoljno vremena da naučim).

Dakle, rekla sam da mi jezik ide bolje i bolje, ali ima i stvari koje postanu teže kako prolazi vrijeme. Porodica i prijatelji u Njemačkoj mi puno nedostaju i svaki dan shvaćam koliko ih zaista trebam. A nekako jeste to tako u redu, jer u mojoj godini sa AFS-om ne želim zamijeniti osobe koje su bitne u mom životu, već će samo njih na kraju biti još više i sigurna sam da sam ovdje već našla nekoliko takvih osoba, zbog čega sam vrlo sretna.

Naravno i da ima puno stvari koje još želim u idućih pet mjeseci. Iako zvuči čudno, jedna od njih je na primjer naučiti kako da napravim sirnicu. Prvo zbog toga što je bosanska hrana nešto što mogu pokazati ljudima kad budem opet u Njemačkoj da mogu i oni probati bar malo ove zemlje u kojoj sam ja provela lijepu godinu dana mog života, ali i zato što puno volim ovu hranu i znam da ću se uvijek sjetiti Bosne kad je budem jela.

Za sada, to je to. Ali ima još jedna stvar koju želim da kažem za kraj. Najbolja stvar koja mi se ovdje dogodila je sigurno da sam mogla doći u ovu toliko simpatičnu porodicu. Super smo se složili na početku i baš sam sretna i zahvalna što su mi dali priliku da ih upoznam i živim sa njima godinu dana. Već su mi kao druga porodica što je zaista odlično.

Jana iz Njemačke
Učesnica AFS jednogodišnjeg programa razmjene srednjoškolaca  u
Bosni i Hercegovini, 2011/12