Anja iz Sarajeva, učesnica AFS jednogodišnjeg programa na Tajlandu u šk. 2014/15. godini, piše o prvim utiscima iz ove životopisne azijske zemlje.
Prije samo nekoliko mjeseci bila sam srednjoškolka koja nije ni slutila da će uskoro sve svoje snove, želje, sav dosadašnji život spakovati u jedan kofer od 20 kg i krenuti na daleki put. Put od snova do stvarnosti. Porodica, prijatelji, zbrkane misli, aerodrom, iznenadjenje, neopisiva sreća, poneki tračak straha, suze. Shvatam da kada se vratim mnoštvo toga neće biti isto. Neću biti ni ja.
Sarajevo, Istanbul, i konačno, Bangkok. Naredni dani prošli su jako uzbudljivo. Svaki put kada sam pomislila da je ovo samo san, sunce se ovdje pobrinulo da me osvijesti. AFS kamp, svi ti moji voljeni “exchangeri”, savršen doček od strane naših domaćina, prvi susret sa porodicom, nova škola, prijatelji, profesori. Tek ovdje sam shvatila pravi smisao onoga: ”Ne pravi, ne pogrešni, samo drugačiji!” A, drugačije je bilo sve. Jezik, pismo, hrana, izgled ljudi, kuće, vrijeme, odjeća, obuća, običaji, pozdravi… Jednom riječju, sve.
Ali, ono najdivnije je što sam ovdje po prvi put u životu konstantno bila (i jesam) okružena osmijesima. Uvijek i svuda! Zapravo, prva stvar koju su me ovi ljudi naučili bila je to da se na sve uvijek treba gledati pozitivno. Sada, ja sam konstantno nasmijana, ali ne iz navike već zato što to zaista osjećam.
Moja porodica je najdivnija porodica koju sam mogla dobiti. Imam roditelje, mlađeg brata i seku mojih godina. Svaki dan sa njima je poseban. Prihvatili su me kao da sam oduvijek njihovo dijete, odnosno sestra. Živimo na oko pola sata od samog centra Bangkoka. Oni su zaslužni ogromnim dijelom za neizmjernu ljubav koju sada osjećam prema ovoj zemlji i ne postoje riječi kojima bih se mogla zahvaliti za sve što su mi dali, pokazali, pomogli, za sve što su učinili za mene.
Školski sistem je u potpunosti drugačiji. Škola traje od 8 do 17 časova i svako jutro prije nastave svi učenici, raspoređeni pravilno, pjevaju nacionalnu himnu, a zatim molitvu. Profesori su skoro pa savršeni. Trude se maksimalno oko svakog učenika i uvijek su tu ako nekome treba razgovor ili bilo koja druga pomoć. Također, svi učenici nose uniforme. Na početku je bilo neobicno, ali sada u potpunosti razumijem cilj nošenja iste odjeće. Ukoliko zakasniš na čas profesori se ne ljute ili ako izostaneš sa nastave podrazumijeva se da imaš opravdan razlog i nije potrebno nikakvo objašnjenje.
Ono što je mene jako prijatno iznenadilo jeste i to da možeš stvari ostaviti bilo gdje i naći ćeš ih opet tu. Apsolutno niko neće ništa uzeti ili slično. U školi su me svi profesori, direktor i mnoštvo mojih vršnjaka zavoljeli od prvog trena i učinili su da sada na školu gledam kao na jedan od najljepših dijelova dana. Iako sam ovdje skoro puna dva mjeseca, i dalje mi svakodnevno mnoštvo osoba iz moje škole traži zajedničku sliku. Inače, moja škola je najpoznatija u ovom dijelu grada i broji vise od 3000 đaka.7
Imala sam divan svečani doček u školi. Prvi dan je nešto što ću zauvijek pamtiti. Osim predmeta koje izučavam u BiH, ovdje sam se opredijelila za Thai ples, kuhanje i muziku. Prijatelja imam mnogo i ponekad čak ne znam gdje da idem jer sam pozvana na više mjesta istovremeno.
Do sada sam već dosta putovala zahvaljujući svojoj porodici i školi, te sam se upoznala sa njihovom kulturom. Ova zemlja je toliko zanosna! Arhitektura, šoping, svi ti spomenici koji svjedoče o prohujalim vremenima, ukusna hrana koju možete kupiti doslovce svuda. Hrana ovdje za naš standard zaista nevjerovatno ljuta. Ali, Thai slatkiši su zato neodoljivi. I da, još nešto, taj stereotip da oni jedu sve živo apsolutno nije istinit. Naravno, postoje ljudi koju jedu razne insekte i slično, ali generalno ovdje se to ne jede i hrana je pretežno biljna, začinjena sa raznim začinima i uz razne sosove. Također se jede dosta piletine i ribe, ali pripremaju je na potpuno drugačiji način od nas.
Saobraćajne gužve su ogromne, ali ljudi opet nasmijani, ponekad možes čekati jako dugo ali nema nikakve frke. Uvijek uz osmijeh. Ovdje se ljudi ne grle niti ljube tako često kao u Evropskim zemljama. Jako se poštuje svaka osoba i neophodno je konstantno iskazivati to poštovanje.
Njihova kultura je divna! Imaju toliko svečanosti svake sedmice, toliko praznika i svaka osoba se zaista trudi da sačuva tradiciju. Mnoštvo prelijepih hramova je svuda oko mene. Toliko boja, šara. Jednostavno, neke stvari se ne mogu dočarati riječima.
Znate, razmjena je mnogo više od ovoga što sam vam ja opisala. Neopisivo više. Mogla bih pisati satima, a opet ništa ne bih rekla, jer ovo se treba doživjeti, osjetiti, vidjeti. Za kraj ću vam reći samo jedno, NIKADA NE ODUSTAJTE OD SVOJIH SNOVA, BORITE SE ZA NJIH! Život se promijeni u trenutku.
Anja Glavaš
Učesnica AFS programa razmjene srednjoškolaca na Tajlandu (2014/15.)